Dojmovi

Bijele i Samarske stijene

Tura: Šumsko okretište iznad Begove staze – Planinarsko sklonište „Miroslav Hirtz“ – Planinarska kuća Bijele stijene – vrh Bijelih stijena (1335 m) – istim putem natrag do šumskog okretišta iznad Begove staze – 13. kilometar u Mlečikovu lugu – Ratkovo sklonište (1174 m) – vrh Samarskih stijena (1302 m) – istim putem natrag do 13. kilometra u Mlečikovom lugu

Opis izleta: Nakon prekrasnog prošlotjednog izleta na Burni Bitoraj, danas smo ponovno održali još jedan izlet u Gorski kotar. Ovoga puta smo se odlučili za puno zahtjevnije odredište, Bijele i Samarske stijene. Na južnom parkiralištu Zagrebačkog Velesajma skupilo nas se dvanaestero. Prema dogovoru krenuli smo u 07:00 sati, a za 2:00 sata smo stigli do našeg početnog odredišta, šumskog okretišta iznad Begove staze. Uspon smo započeli u 09:10 sati.

Putovanje smo započeli vožnjom autocestom A1 Zagreb – Split sve do izlaska za Ogulin. Nakon prolaska kroz Ogulin, put smo nastavili lokalnom cestom do Jasenka. Uz put smo iz automobila, uživali u prekrasnom pogledu na Klek, koji se dominantno izdizao ispred nas u svom svome sjaju. Sunce je već bilo dosta visoko te je bilo jasno da je dan i više, nego odličan za dva naša današnja pothvata.

Prolaskom kroz Jasenak, 2 km nakon mjesta, počinje Begova staza, šumska cesta koja povezuje Jasenak i Tuk, odnosno Mrkopalj. Cesta je u jako lošem stanju te zahtjeva iznimno manevriranje i jako opreznu vožnju što nas je dosta usporilo pri pristupu do šumskog okretišta iznad begove staze u podnožju Bijelih stijena. U 09:10 sati smo započeli uspon na Bijele stijene, a već za 50 min smo stigli ispred Planinarskog skloništa „Miroslav Hirtz“ te na drugom proplanku do Planinarske kuće Bijele stijene gdje smo imali i kraću pauzu prije završnog uspona na sam vrh Bijelih stijena.

Nakon kraće pauze, za 40 minuta smo stigli do našeg prvog odredišta vrha Bijelih stijena. Na sam vrh se popelo nas osmero odvažnih s tim da su se tri seniorke vratile natrag do Planinarske kuće Bijele stijene, ali ne istim putem već preko „Frižidera“, vrtače koja je uvijek ispunjena snijegom. Bez brige, nitko se nije smrznuo.

Završni uspon na Bijele stijene je dosta zahtjevan, ali i kvalitetno osiguran. Na vrhu se nalazi veliki križ, a o pogledima u kojima smo uživali najbolje govore fotografije. S jedne strane se prekrasno vidi Bjelolasica te u daljini Klek, a s druge, bezbrojni bijeli kukovi.

Povratkom do Planinarske kuće smo se kraće okrijepili te dalje nastavili povratak do automobila. Od šumskog okretišta dalje smo nastavili automobilima do Mlečikovog luga iz kojeg kreće staza za Ratkovo sklonište te Samarske stijene, naše drugo odredište. Vožnja po šumskoj cesti u dužini od 6 km je bila iznimno zahtjevna i dugotrajna. Cesta je u jako lošem stanju i nije preporučljiva, a i dosta je loše označena.

Nakon 35 minuta, doista zahtjevne vožnje, u 13:15 sati smo stigli u Mlečikov lug te dalje nastavili po planinarskoj stazi sve do Ratkovog skloništa. Sklonište je doista impresivno, nalazi se u podnožju stijene te je prije nekoliko mjeseci u potpunosti obnovljeno. Za 40 minuta smo stigli do skloništa. Nakon duže pauze, nastavili smo dalje prema Samarskim stijenama. Staza iako zaobilazi vršne stijene je dosta zahtjevna i slabo markirana (potrebno obnoviti markacije). Moguće je da nam se zbog već sada izraženog umora, sama staza i činila težom, nego što to ona uistinu i je. Za uspon nam je trebalo 55 minuta, a na vrh nas se popelo devetero sudionika izleta. Za povratak do automobila nam je trebalo 01:20 sati.

Za povratak smo se odlučili na vožnju po Begovoj stazi od Mlečikovog luga do Tuka, cesta također nije u najboljem stanju te nije preporučljiva. Kratko smo se zaustavili kraj spomenika „26 smrznutih partizana“ na Matić poljani, a u prolazu smo vidjeli i Planinarski dom Bijele stijene u Tuku koji je jedan od najuređenijih planinarskih domova u Hrvatskoj. U Zagreb smo se vratili u 19:30 sati.

Izlet je bio uistinu zahtjevan, ali svi smo ga dosta dobro savladali. Najviše nas se dojmio vrh Bijelih stijena koji ima puno impozantnije vidike od vrha Samarskih stijena. Vrijeme je bilo tijekom cijelog dana sunčano i dosta vjetrovito. Usprkos velikom naporu i umoru uspjeli smo pored Bijelih stijena, u jednom danu savladati i Samarske stijene. Sve pohvale idu svim sudionicima izleta, a posebice seniorskom dijelu skupine, svaka im čast.

Sudionici izleta: Ivan, Mira, Ana, Andrea, Ankica, Ana, Mirjana, Dragica, Vesna, Christine, Ela i Luka

Efektivnog hoda: 5:30 sati.

Provedeno ukupno na turi: 8:00 sati.

Odmaranje: 60 minuta.

Vodič: Luka Mihelj

Fotografije: Luka Mihelj