Dojmovi

Bjelolasica – Kula

Tura: Begovo Razdolje (kraj asfaltne ceste za Vrbovsku poljanu) – Okruglica – Vrbovska poljana – Lugarska kuća – Planinarsko sklonište „Jakob Mihelčić“ – Kulske njivice – Kula – istim putem natrag

Opis izleta: Danas smo održali još jedan prekrasan izlet u Gorski kotar. Popeli smo se na Kulu, najviši vrh Bjelolasice, a ujedno i najvišu točku u cijelome Gorskom kotaru. Vrijeme je bilo većinom sunčano sa nešto oblačnih razdoblja. Kulske njivice nikoga nisu ostavile ravnodušnim, a livade su bile prepune raznolikog planinskog bilja. Sa vrha smo uživali u prekrasnim vidicima na Ravnu Goru, Bijele i Samarske stijene, Risnjak, Vrbovsku poljanu, a kroz izmaglicu smo u daljini vidjeli i Klek. Na kraju izleta smo posjetili Zeleni vir u Skradu gdje smo se uz žubor vode i prekrasne slapove oporavili od dosta zahtjevnog uspona na vrh Bjelolasice.

U 06:30 sati na južnom parkiralištu Zagrebačkog Velesajma okupilo nas se petero te smo automobilom krenuli prema Begovom Razdolju. Naravno usputno stajanje u odmorištu Ravna Gora niti ovoga puta nije izostalo. Nakon kraće pauze za kavu, nastavljamo put prema Mrkoplju te završetku asfaltne ceste koja iz Begovog Razdolja ide prema Vrbovskoj poljani gdje parkiramo automobil i započinjemo našu današnju planinarsku turu.

Staza u početku ide po šumskoj cesti te preko Okruglica poljane krati veće zavoje i još nekoliko puta siječe glavnu cestu, nakon čega se dolazi preko Vrbovske poljane do račvanja puteva, lijevo za uspon na Bjelolasicu i desno prema Planinarskoj kući „Jančarica“. Do ovog račvanja, planinarska staza je slabo markirana i zahtjevna za orijentaciju jer ima i dosta porušenih stabala te bez karte snalaženje ne bi bilo moguće. Sa Vrbovske poljane dolazimo do napuštene Lugarske kuće te nastavljamo oštar uspon kroz šumu do Planinarskog skloništa „Jakob Mihelčić“. Nakon kraće pauze, preko Kulskih njivica stižemo na Kulu, vrh Bjelolasice. Za uspon nam je trebalo 3:40 sati, a najviše ga je usporavala velika koncentracija vlage u zraku te mjestimice blatnjav i klizav teren na samoj planinarskoj stazi sa puno porušenih stabala.

Na vrhu smo napravili dužu pauzu za ručak te smo uživali u prekrasnim vidicima na okolne vrhove, a raznolike planinske biljke na livadama vršnog grebena su stvarale magične pejzaže koje najbolje mogu dočarati naše slike. Za silazak smo se odlučili za nešto blažu varijantu te smo od Planinarskog skloništa „Jakob Mihelčić“ krenuli lijevo po stazi u smjeru Samarskih stijena. Izlaskom na šumsku cestu nastavili smo dalje prema Vrbovskoj poljani, a ovoga puta smo izbjegli planinarsku stazu koja krati cestu i dosta je nepristupačna zbog porušenih stabala i slabog održavanja staze. Povratak do automobila smo odradili u cijelosti po širokoj šumskoj cesti te smo si time skratili samo vrijeme povratka. Za silazak sa vrha i povratak do asfaltnog dijela ceste prema Begovom Razdolju trebalo nam je 3:00 sata.

Na kraju izleta, ponovno smo posjetili Zeleni vir te smo uživali u prekrasnim slikovitim slapovima i žuboru vode koji su upotpunili ovu zahtjevnu planinarsku turu.

Sudionici izleta: Ana, Ela, Željka, Dragica i Luka.

Efektivnog hoda: 6:40 sati.

Provedeno ukupno na turi: 7:25 sati.

Odmaranje: 45 minuta.

Vodič: Luka Mihelj

Fotografije: Luka Mihelj