Dojmovi

Gorski kotar

1.Tura: je započela sa raskrižja  putova za Bijele stijene-Samarske stijene i Planinarsku kuću „Jančarica“, a na jugoistočnoj strani Matić poljane, točnije od lovačke čeke broj 102, gdje smo parkirali automobil,  te dalje usponom do Planinarske kuće „Jančarica“, pa nakon pauze usponom na Bjelolasicu 1534 m n/m, i nakon toga spust do Planinarskog skloništa „Jakoba Mihelčića“, gdje smo objedovali i nakon toga je uslijedio  povratak do Planinarske kuće „Jančarica“, gdje smo napravili pauzu od 60 minuta, koja na je bila jako potrebna s obzirom na izuzetno sunčan i vrući dan, te nakon toga 30 minutni spust do Lovačke čeke broj 102 i parkiranog automobila. Dalje u povratku smo se odvezli automobilom pored Matić poljane  i Tuka, te kroz Mrkopalj, a uz obvezno zaustavljanje u gostionici „Šume Pjevaju“ u Mrkoplju i za Zagreb.

2.Opis izleta: danas  je u skladu s Planom izleta Društva, itinerarom broj 52 od 04.07.2016. godine i dogovorom na članskom sastanku održan predmetni izlet, okupljanjem sudionika na južnom  parkiralištu Zagrebačkog Velesajma u 7:00, a bili smo uz jedno zaustavljanje na autocesti u Odmorištu „Ravna gora“  već u 9:15 sati na polaznoj točki ture (Lovačka čeka  broj 102) i dalje prema itineraru.

3.Zanimljivosti:

Planinarsko sklonište „Jakoba Mihelčića“: nalazi se na 1460 m n/m, drvena je kućica smještena pod samim hrptom Bjelolasice. Unutrašnjost je mala blagovaonica s drvenim namještajem i dva stola, od kojih je jedan ukomponiran u malu apsidu iz koje se pružaju lijepi vidici na Bijele i Samarske stijene, te prema Velebitu. Sklonište je nazvano po lugaru koji je planinarima u 19. stoljeću otkrio put do vrha Bijelih stijena.

N.B.

I naše je Društvo sudjelovalo u izgradnji  Planinarskog skloništa „Jakoba Mihelčića“, i to na najizravniji način nošenjem građe od pristupne ceste do mjesta gradnje objekta.

4.Cilj izleta: posjet Gorskom kotaru, boravak na svježem zraku i planinarsko druženje.

5.Meteorološki uvjeti: sunčano, vidici dobri, u sjeni stabala ugodno, a na otvorenom vruće i uz obveznu uporabu zaštite od sunca, uvjeti za planinarenje odlični,

6.Skupina: kondicijski i iskustveno heterogena, ali se je tijekom hodnje prilagođavala dinamika hoda i usklađivala s mogućnostima pojedinih sudionika. Koherentnost skupine, odnosno sudionika na zavidnoj razini,

7.Boravak u planinarskom objektu: kod  Planinarske kuće „Jančarica“, odnosno ispred nje bilo je ugodno boraviti, odnosno  ispod krošanja Bukve i na klupama, jer je kuća zatvorena,  ali se samo na zahtjev otvara uz uzimanje ključeva u Tuku, te na Planinarskom skloništu „Jakoba Mihelčića“.

N.B.

Već nam se drugi put posrećilo da smo uočili medvjeda (Europski smeđi medvjed ili Ursus arctos arctos), odnosno naš članica Nera ga je uočila 22.06.2016.godine, kako pozira uz cestu na potezu parkirališta pod Bijelim stijenama prema „13 kilometru“ i  tako i danas uz cestu na kraju Matić poljane prema Tuku. Nije pobjegao, tako da smo ga fotografirali, stječe se dojam da se radi o istoj jedinki, jer oko vrata ima ogrlicu za nadzor kretanje i star  je oko  dvije godine.

Opis vrste: Medvjedi su poznati kao najveći kopneni mesojedi. Iako su poneki primjerci teži i od 300 kilograma, u Hrvatskoj odrasle ženke imaju prosječno 100 kilograma, a mužjaci 150 kilograma. Tijelo im je pretežito pokriveno smeđom dugom dlakom koja je po hrptu često tamnija pa i crna, a vršci dugih dlaka mogu biti svijetlosivi. Neke su jedinke ravnomjerno smeđe poput boje čokolade. Ispod duge dlake nalazi se gusta pod dlaka koja je ljeti rjeđa nego zimi. Velika glava s malim očima i ušima te izdužen nos karakteriziraju smeđe medvjede. Tijelo im je snažno, s izraženom grbom i repom prosječno dugim 8 cm.

Dužina tijela od vrha nosa do repa iznosi 160 do 225 cm kod mužjaka, te 120 do 200 cm kod ženki. Visina medvjeda u ramenima je između 100 i 120 cm. Na relativno kratkim nogama nalazi se po pet prstiju koji svi dodiruju tlo, a na šapama se nalaze snažne pandže koje se ne mogu uvući i koje su na prednjim nogama osobito dugačke (oko 5 do 6 cm) i snažne. Njima medvjed raskopava zemlju, trule panjeve i mravinjake, okreće kamenje, ubija i kida plijen. Zubalo ima sva obilježja zvijeri, s karakterističnim sjekutićima, očnjacima i deračima i ukupno 42 zuba. Žvačne površine kutnjaka nešto su ravnije nego u ostalih zvijeri kao prilagodba za drobljenje biljne hrane.

8.Sudionici izleta: Želko, Nera, Jasminka, Srnka i Jure,

9.Efektivnog hoda: oko 5:00 sati,

10.Pređeno: oko 15 kilometara,

11.Provedeno ukupno na turi:  oko 7:15 sati,

12.Odmaranje: oko 2:15 sati,

13.Vodič:Željko Jurinjak,

14.Fotografije: Željko Jurinjak i Srnka Landher