Dojmovi

Južni i Srednji Velebit

1.dan: automobilima Zagreb – Gospić – Rizvanuša – cestom na 980 m. n/m, dalje hodnjom uz Sklonište (u izgradnji) pored razrušenog planinarskog doma „Ivan Gojtan“ – Visočica 1619 m.n/m i natrag, te automobilima na Baške Oštarije i Stupačinovo, uspon na vrh Jadičevac 1274 m. n/m, posjeta Kubusu i uspon na Basaču 1089 m.n/m, te smještaj u Planinarskom domu Prpa 927m.n/m na Baškim Oštarijama.

2.dan: Stupačinovo-Kuk Grabar 1255 m.n/m-Kuk od Pećica-Kuk Kiza 1274m.n/m-Žuti Kuk-Vranji Kuk-Stupačinovo- Izvor Petrovac (uređen 1935.godine.) koji život znači.

Naše planinarsko Društvo vežu posebni osjećaji za Baške Oštarije,Dabrove i  Dabarske  kukove među kojima smo trasirali i označavali planinarske staze, pristupe na pojedine kukove, a što svjedoče prekrasne kutije (od nehrđajućeg čelika, za čuvanje upisnih bilježnica i pečata, izradio naš ugledni član Mladen Heveši, i na kojima je utisnuto P.D. „Novi Zagreb“)  podno Kuka Grabar i Žutog Kuka. Iz svoga Planinarskog dnevnika čitam kako je ( oko dvadesetak sudionika) Društvo 1, 2 i 3 svibnja 1987.godine, boravilo na ovoj lokaciji pod vodstvom dr.Nenada Vađića i „obišlo“ (s bazom u Planinarskom skloništu Baške Oštarije, kuća u vlasništvu Jure Brkljačića) Kuk Grabar,Bačić Kuk,Bačić Dulibu, Došen Dabar, Ravni Dabar i Crni Dabar. Dalje u svom dnevniku nalazim 16,17, i18.rujna1988.godine, markiranje i uređenje pristupa na Kuk Kizu i Žuti Kuk (izravno sa Stupačinskog polja) pod vodstvom dr. Nenada Vađića i desetero (Vjekoslav Purgar, Marijana Purgar,Josip Kovačević, Vesna Kovačević, Ana Kovačević, Ivan Kovačević,Blanka-Dragica Kapov,Ana Ferić,Nada Odak,i Jure Bušljeta) sudionika.

Određivanje lokacije ( u organizaciji Predsjedništva Planinarskog saveza Hrvatske) za Planinarski dom na Baškim Oštarijama  11. veljače 1989.godine u čemu sudjeluju Milan Rukavina-Šajn, Mate Čop,Petar Stanić,Rudolf Starić, Milorad Lukić,Josip Grubišić,Nikola Aleksić, Dane Narančić i Jure Bušljeta, gdje je izlaskom na teren utvrđena lokacija za izgradnju Planinarskog doma“Baške Oštarije“ na  katarskoj čestici 201/1, uz cestu s desne strane potezu Oštarije-Stupačinovo, oko 375 metara od asfaltne ceste i  zgrade Osnovne škole. Dalje nađoh u svom dnevniku 12,13 i14.svibnja.1989. godine pod vodstvom dr.Nenada Vađića i sudionicima (Ana Ferić, Nada Odak i Jure Bušljeta) markiranje Prikinuto Prikinuto Brdo-Ripinovac i natrag, trasiranje staze Prikinuto brdo- Premužićeva staza, te povratno do odvojka za Sinokos i Soline, djelomično markiranje odvojka za Bačić Kuk sa Premužićeve staze, markiranje kuka Čelina (Čelinac), Kuk  iza doma u Ravnom Dabru uz pomoć dobrog čovjeka, domara Mile Prpića.

Planirana Radna akcija 23,24 i 25 lipnja 1989.godine,(na čelu  dr.Nenadom Vađić i sudionicima Daina Györi, Mladen Heveši, Zlatko Matišić,Nenad Vađić,Vjekoslav Purgar, Hrvoje Purgar,Marijana Purgar Nada Odak,Josip Kovačević,Vesna Kovačević i Jure Bušljeta) uređenje pristupa na Bačić Kuku povratno ispod Budakvog Brda,  ali nažalost ništa od toga, kiša nam nije dala „da iziđemo“ iz Doma u Ravnom Dabru. Jedino što darovasmo domaru Mili Prpiću „Knjigu dojmova“ za posjetitelje doma  i stilizirani pečat Doma “Ravni Dabar“.

Ovo prije „koso“ napisano samo jednim dijelom svjedoči povezanosti našeg Društva s ovim lokalitetom (Dabarski kukovi, Crni Dabar, Ravni Dabar i Došen Dabar, Bačić Duliba  i Crna Duliba) na Srednjem Velebitu i obvezu članstvu da ga bar jednom  godišnje u bilo kojem obliku posjeti.

„Naš te Velebit čeka i čekat će. Opisan i opjevan ostat će naša prava istina zauvijek, i stalna pjesma, a kamen surovi mekan mu je kao čežnja što nas napaja, a tebe zove, zove…doviđenja…“

Izvor:Ante Rukavina, „Velebitskim stazama“, 159. stranica, Planinarski savez Hrvatske, Zagreb 1979.godine.

Sudionici izleta:Želko, Ana, Dubravka,Suzana, Ante,Vilhem, Željko, Krešimir,Gordan i Jure.

Vodič: Željko Jurinjak,

Fotografije: Željko Jurinjak; Fotografije: Ante Jurić.