Dojmovi

Psunj i Papuk

Psunj i Papuk: 11 i 12. listopad 2014.godine,

Tura:

1.dan,Pakrac-Omanovac-Čaklovačka gradina-selo Dragović
2.dan,selo Pakrani- Markovačke livade- Petrov vrh-Markvačke livade-selo Pakrani

Piše: Vilhem Hamp; Fotografije: Darko Mihelj i Željko Jurinjak

PAKRAC–PL. DOM  OMANOVCU–ČAKLOVAČKA KULA-SELO DRAGOVIĆ

U 9:30 nalazimo se na zbornom mjestu, u PAKRACU, ispred crkve, gdje započinje markirana staza za OMANOVAC (a ujedno je ovdje i polazište „križnog puta“/„kalvarije“). Osmero  planinarki i planinara upravo stigla iz Zagreba i ja, deveti, „vodič“, zagrepčanin, sa vikendicom u Siraču. Dan prekrasan, samo za poželjeti. Nešto prije 10h krećemo. Staza je vrlo lijepo provedena i razgledno položena; šumice, putovi, naselje, livade, stazice!  Na „tromeđi“ odabirem malo kraći ali strmiji put „preko ploča“. Pred samim DOMOM na OMANOVCU imamo oko 25 minuta  uspona po teškim šumarskim traktorima devastiranim putovima. Stižemo oko 12:50. Odmor na klupama uz Dom; papica, malo tekuće okrijepe. Nebo bez oblačića, na suncu valjda i preko 300 C.

U 14h krećemo dalje. Cilj nam je doći do s. Dragovići preko Čaklovačke kule. Naime, u  Dragovićima „SPP“ izlazi na asfaltnu cestu Pakrac-Požega i markacija vodi cestom na istok oko 1,7 km do sela Španovice gdje ju napušta. Riječ je o relativno novo objedinjenoj planinarskoj kružnoj stazi (2011.), koja čini veliki prsten okolo cijele Slavonije.

Na putokazu čitamo: Omanovac – Španovica: 3:45! Pribojavam se da se to deklarirano vrijeme ne odnosi na našu malu ali hrabru grupu (prosjek 62 godine)! Staza je lijepa, Iako bi se teoretski od Doma trebali „samo lagano spuštati“ staza ide standardno gore-dolje, prvo po krčevinama (šumari su nam „vrijedni“) a onda po prosjekama (vlakama) povučenim po  samim hrptovima. Prekrasne li slavonske šume, pomalo u pozlaćenom izdanju jesenskog popodnevnog sunca! Zaista idila! Slijedi spust na potok Rakovac. Utažujemo žeđ svježom vodom potoka. Nastavno slijedimo markaciju po zapuštenom šumskom putu, niz potok, oko 30 minuta. Slijedi nagli zaokret na desno te blagi ali duži uspon ponovno na hrbat, pa „malo ravno“ i  uskoro smo kod ČAKLOVAČKE KULE, impozantne gradine usred „ničega“.

Pomalo pada sumrak i od moje zamisli da ćemo biti u Siraču na govedskoj juhici sa kuhanim „grincajgom“ u 18h i uživati u prekrasnom zalasku sunca – izgleda neće biti ništa. Kako u šumi sumrak nastupa 1,5 h prije zalaska sunca već imamo pomalo problema sa slijeđenjem markacija! Sve je još nekako dobro išlo do jednog naglog i vrlo strmog spusta (kakvih 100 m) ponovno na potok Rakovac kojeg smo pred oko 1h napustili. Da nas je kojim slučajem uhvatio popodnevni pljusak, a ta strmina se malo „nakvasila“ – još bi danas neki naši članovi pokušavali sići dolje! I nakon 6 dana prekrasnog sunčanog i izuzetno toplog vremena spust završava gotovo dvometarskim vertikalnim  nezaobilaznim blatnim odronom.

P.S.1) … Ne znam što su pakrački traseri imali na umu kada su tako položili trasu „SPP“-a ?!? Naime, pred oko 5 godina išao sam markiranom stazom iz sela Dragovići, smjer Omanovac  do Čaklovačke kule. Nakon prelaska mosta na rijeci Pakri, markirana staza išla je lijevo, pokraj nekih kuća, a seoski šumski put me je elegantno dizao gore, bez ikakvih vratolomija, išao „malo ravno“ i stazica me spustila do Kule. Ne samo da je to kraće za kakvih 1 km već i podobnije od danas ponuđenog zvaničnom trasom „SPP“-a!

Konačno prelazimo potok Rakovac, hodamo uz njega šumskim putem, smjerom zapad, oko 1km. Slijedimo markacije koje se gotovo više ne naziru. Spušta se noć. Potok Rakovac, gotovo po mraku, „pregazimo na pogodnim mjestima“ dva puta, uz malo vode i u cipelama! Osjećamo umor. Omanovac smo napustili pred 5 sati. Slijedi raskrižje, zakrećemo naglo na istok, na poljski put. Vidimo javnu rasvjetu sela (ali kojeg: Dragovići ili Španovica – pitanje je sada!), vidimo osvijetljene kuće, čujemo automobile. Hodamo još oko 800m paralelno sa asfaltnom cestom da bi se konačno našli na mostu – ipak u očekivanom selu DRAGOVIĆI – cilju naše „kalvarije“! Uz višekratne odmore, odnosno sačekivanja – ukupno hoda od Doma na Omanovcu 5,5h ili sveukupno tog dana 8,5 sati!

Mobi-veza sa ekipom u kolima koja nas dočekuje (ali ne zna gdje pa patrolira između Dragovića i Španovice) i nas (koji ne znamo gdje smo) – jasno, po Marfyju – više radi „ne“ nego „da“! No, uz Božju pomoć, naša „kalvarija“ ipak sretno završava! Obećana juhica i još nešto pride (nekoliko „gangova“), uz pjesmu, završava u 00:30! Skupna ležišča sa prostrtim „spužvama“ u potkrovlju činila su se kao hotel sa pet zvjezdica!!!

PAKRANI – MARKOVAČKE LIVADE – PETROV VRH-MARKOVAČKE L.-PAKRANI

Sirački kraj, u planinarskom smislu, vrlo je interesantan i bogat naročito onom koji voli nepregledne šume, livade, rječice, kanjone! „Išpartao“ sam ga uzduž i poprijeko. Notirao sam si oko 12 šetnji-izleta koje mogu poduzeti, u trajanju od 2,5 – 8 sati hoda s ishodištem u Siraču; barem tri kružne staze u smjeru prema Javorniku, tri kružne staze preko Donjih, Srednjih i Gornjih Grahovljana, pohod na Veliki Javornik, Metlu, Krševinu, N. Zvečevo, Petrov vrh iz više pravaca, Pakra Manastir, Pogani vrh, Vrani Kamen, Crni vrh (kao najviša točka Zapadnog Papuka) itd. itd. Razmišljao sam što  mogu svojim prijateljima-planinarima ponuditi kao „drugi izlet“? To bi trebalo biti nešto lijepo, atraktivno, sa puno razgleda a opet ne preteško. Odlučio sam se za posjet Petrovom vrhu ali po jednoj „mojoj“ meni dragoj stazici – preko „Markovačkih livada“!

Iz Sirača kolima, uz rječicu Bijelu, kroz zaselak Grižine, uz ozbiljan industrijski kompleks kamenoloma („KAMEN“-SIRAČ) do s. Pakrani (oko 6 km). Parkiramo odmah na prvom križanju za selo Bijelu gdje i započinje staza. Samo što se pređe asfaltna cesta ulazimo u jedan sokak, pa uz žicom ograđeno crpilište za vodu ulazimo u šumicu. Slijedi put kroz šumu kojim izbijamo na prve usputne livade. Trasa dalje ide porubom šumice do „čeke br.13“ kada se ponovno ulazi lijevo u šumu. U šumi – ovce i pastir. Često sam tu susretao i divlje svinje. Nakon izvjesnog vremena prođemo ispod dalekovoda i još par minuta, nakon što pređemo „kekeca“, nađemo se na Markovačkim livadama. Hodamo kakvih 250 m uz živicu od kupina i trnula. Lijevo-desno obostrana velika kukuruzišta. Negdje na polovici puta  nađemo se uz malo seosko groblje sela Markovac sa malom kapelicom. Slijede opet kukuruzišta a potom široke livade-pašnjaci sa prekrasnim otvorenim prelijepim vidicima na sve četiri strane svijeta. Nebo je sunčano, bez oblačića, čak malo prevruće za ovo doba godine. Ulazimo ponovno u šumu gdje se nazire nekadašnja markacija, slijedimo zapušteni šumski putić do ozbiljnije šumske ceste. Po njoj se lagano spuštamo oko 350 m i na prvom zavoju ju napuštamo (lijevo gore). Slijedi uspon šumskim putom (oko 20 min) i izbijamo na asfaltnu cestu Daruvar-Petrov vrh. Nju slijedimo na istok oko1km i pred nama se ukaže čistina, livada sa skijaškom vučnicom te poveća kamena zgrada planinarskog Doma ispod Petrovog vrha. Slijedi mali odmor s papicom i okrjepom . Jedno s drugim, od polazne točke oko 7 km prelijepe šetnje u trajanju od 2:45. Obavezno se penjemo još nekoliko minuta na sam Vrh.

Istim putem se, radosni i zadovoljni, sa pune dvije vrećice nabranih gljiva, vraćamo natrag do automobila.