Samoborsko gorje

Tura: Samobor-Hamor-Slani dol-Otruševec (Grgosova špilja)-Samobor

Danas se u Zagrebu u 8,15 sati  okupila se grupica od nas sdedmoro (Jure, Željko, Željka, Ankica, Nera, Jasminka i Darko) na južnom ulazu Velesajma. Sa dva automobila smo se prevezli do velikog parkirališta u Samoboru i krenuli oko 9 sati pješice navedenom turom. U Samobor smo se vratili negdje oko 17 sati. Velika zahvala Željku koji je bio uvijek naprijed jer sam ja bio zauzet fotografiranjem a i kondicija mi baš nije neka tako da sam uglavnom bio na začelju.

Tura je bila zamišljena u obrnutom smjeru od izvršenoga ali je tako morala biti sprovedena jer vodič za Grgosovu špilju je ispred špilje bio od pola 12 pa bismo prerano došli do špilje i ne bismo je mogli posjetiti. Informacije za posjet špilji su moguće na broj +385 1 3375888, broj od gostionice „Kod špilje“. Inače je špilja pod zaštitom i brigom Javne ustanove „Zeleni prsten“ Zagrebačke županije. Obilazak uz vodiča se plaća 15 kn za odrasle a 10 kn za djecu.

Satnica hoda: nekih 6 sati efektivnog hoda ili 20,2 km,

Vodič: Darko Mihelj; Fotografije: Željko Jurinjak i Darko Mihelj.

S nama su bile prvi puta na izletu Jasminka i Nera i uspješno položile test hodanja s našim društvom; zato je zanimljivo pročitati Jasminkine dojmove jer su oni karakteristični za sve one koji po prvi puta hodaju s nekim planinarskim društvom i uopće se upoznaju s planinarenjem.

Jasminkini dojmovi s izleta:

Novo iskustvo

Nakon prvog upoznavanja u četvrtak na sastanku planinara, u nedjelju već prvi izlet.

Ustajem u 6 sati,  malo rano, vjerojatno zbog uzbuđenja, spremna za svoje prvo planinarenje. Oblačim se, doručak, kava, pripremam gablec i odlazim na mjesto sastanka (Velesajam).

Moja prijateljica Nera i jedan dio ekipe već čeka. Pridružuju se i drugi te nakon upoznavanja krećemo u Samobor – početna točka pješačenja. Još samo coffe to go i krenuli smo (Jure, Željko, Željka, Ankica, Darko, Nera i moja malenkost).

Darko kratko objašnjava da smo promijenili redoslijed puta (zbog obilaska Grgosove špilje) ali u principu tura ostaje ista: penjanje, spuštanje, kroz šumu i nešto po cesti (Samobor, Slani Dol, Grgosova špilja, Samobor) .

Pitam Juru koliko imamo do Slanog dola, prve postaje a on odgovara 2,5 do 3 sata. Učinilo mi se puno, ali nisam imala vremena razmišljati jer smo već krenuli. Prvi dio puta i nije bio tako naporan, a možda i nisam primijetila od razgovora sa Jurom… osnove planinarenja).

Idemo uz brdo, niz brdo, pa opet gore, a ja na momente čujem kako mi srce lupa, pa onda duboki udah i idem dalje. Približilo se već skoro podne i evo nas na prvoj postaji, pretežno znojni i mokri (kako tko).

Poskidali smo mokre majice i prionuli poslu…došlo je vrijeme za gablec. Nastavljamo nakon kratkog odmora i pitam se koliko još do te Grgosove špilje, kad će Željko: pa oko 1.5 sat.

Darko zaostaje sa foto aparatom a ja sva sretna da nisam zadnja…pomislim “ valjda ću i to izdržati“. Dolazimo do Grgosove špilje i mislim kako smo sad blizu kraja. Ekipa odlazi pogledati Grgosovu špilju, a ja čuvam stvari (znam da je unutra tijesno…već sam ju posjetila prije par godina).

Mislila sam da ću odmoriti noge ali kratko je trajalo moje veselje. Ekipa se vraća iz spilje i Željko kaže imamo sad još oko 1,5 sat do Samobora, ali nije teško samo još jedan mali uspon pa se spuštamo. Krenuli smo opet kroz šumu i sad me već bole noge, osjećam tabane kako bride a listovi se pomalo grče. Jure me tješi i posuđuje mi štapove…bit će ti lakše. Moja Nera se ništa ne žali…ima ona puno više kondicije od mene (već je hodala više puta po šumi a vozi i bicikl svaki dan na posao).

Spuštamo se  kroz šumu i sjetim se da sam pročitala …koljena ne ljube spuštanje niz strme šumske staze, a pogotovo asfalt…no nema natrag …idemo dalje…sve smo bliže Samoboru.

Kad smo stali na tvrdu podlogu, noge su bile toliko umorne da ih jedva vučem. Koristim priliku i sa Željkom usporavam…čekamo Darka, i polako me obuzima osjećaja fizičke iscrpljenosti…pomislim „kako ću voziti do Zagreba“.

Prije ulaska u automobile Željko obznanjuje da smo prešli 20 kilometara…hodali smo oko 5,5 sati. Čestitka nama početnicima na uspjehu puno mi znači. Još nisam ni svjesna koliki je to napor za mene bio.

Shvatila sam tek ujutro…bol u nogama me podsjetio na moje prvo planinarenje, ali znala sam da je to tek novi početak i da želim nastaviti. Ovo što sam doživjela nitko mi ne bi mogao opisati niti objasniti da imam toliko snage…da ja  sve to mogu …. i to prvi put…bez iskustva i kondicije.

Jasminka