Dojmovi

Vaganski vrh, Sveti Vid i Zir (Uključite zvučnike i uživajte)

 

Opis izleta: Jučer i danas je u skladu s itinerarom Društva  broj 63. od 15.09.2016.godine, održan predmetni izlet, odnosno tura, s konačnim  okupljanjem sudionika na parkiralištu odmorištu „Zir“ , na autocesti Zagreb – Split u 8:00 sati, od kuda smo nastavili po itineraru, tako da smo u 9:30 krenuli na noge sa Bunovca prema Vaganskom vrhu.

Vaganski vrh: Od Bunovca markacije vode oštro uzbrdo, najprije kroz bukovu šumu, zatim kroz klekovinu, do travnate Cesarove doline. Staza presijeca dolinu. Kod ostataka Malovanskih stanova zakreće lijevo, ponovo kroz klekovinu te izbija na stazu koja vodi vršnim Velebitskim grebenom. U ovoj točki je raskrižje, lijevo prema Svetom Brdu, a desno prema Vaganskom vrhu. Tu se slijedi smjerokaz prema Vaganskom vrhu. Staza najprije vodi kroz klekovinu, izbija na travnatu golet, vodi po njoj, a na kraju nešto oštrijim usponom na vrh. Vrh je označen gomilom kamenja, a na jednom većem je natpis s imenom vrha i nadmorskom visinom. Od Bunovca do Vaganskog vrha laganim hodom uz odmaranje za 3:30 sati, tako da je posljednji sudionik stigao na vrh u 13:00 sati, gdje smo se zadržali do 14:00 sati, uživajući i prekrasnim vidicima i sunčanom danu, a na fotografiranje na vrhu se je čekalo na red jer je vrh bio iznimno posjećen. Nakon odmora i  uživanja u obzorju sa Vaganskog vrha vraćamo se nazad  istom stazom do automobila na Bunovac, gdje stižemo u 16:30 sati, te se automobilima vozimo u Radučki Drenovac na državnu cestu D 50, Gospić-Gračac i na autocestu s ulaskom na postaji Sveti Rok, i to: Skupina „A“ dalje  za Zagreb, a skupina „B“ u pravcu Zadra, do izlaza Posedarje i dalje na otok Pag u Staru Novalju, gdje smo noćili.

Sveti Vid: Uspon na Sveti Vid iz Kolana smo poduzeli ujutro, točno na oštrom zavoju ceste gdje smo ostavili automobile, a od kuda staza  vodi travnatom udolinom na jugoistok uz suhozide i torove za ovce. Na kraju udoline uspinje se na kamenitu visoravan gdje se spaja s markacijom iz Šimuna, i nakon  blagog uspona smo stigli na vrh i opet užitci u prekrasnom sunčano danu i pogledima na sve strane. Mogu slobodno reći tko dođe na Pag i ne popne se na Sveti vid, propušta puno, jer se sa ove pozicije vidi  cijeli Pag u svoj svojoj ljepoti, a greben Velebita da ne govorim. Povratak je uslijedio nakon jednosatnog uživanja na vrhu istim  putem. Odlazimo u kamp „Šimuni“, gdje se suputnice kupaju u moru, a nas trojica uživamo u hladovini i tako sve do 14:00sati, kade se upućujemo prema Ziru našem slijećem cilju.

Zir: Pristupili smo ka Ziru silaskom sa autoceste u Svetom Roku na državnu cestu D50 u pravcu Gospića, sa  skretanjem desno u selu Raduč i dalje nastavili makadamskom cestom gledajući u stijenu Zira obasjanu suncem sa zapada. U zaselku Trkulje, točnije na parkiralištu isprede njega ostavljamo u automobile i u 15:40 sati polazimo na noge prema vrhu i povratkom istim putem gdje stižemo u 18:15 sati. Dalje povratak na prema naplatnoj postaji Gornja Ploča na autocesti Zagreb-Split u pravcu Zagreba i sa zaustavljanjem u odmorištu“ Zir- Istok“, te u 19:00 sati nastavak prema Zagrebu, gdje stižemo u 21:30 sati.

Meteorološki uvjeti: sunčani  i pravi rano jesenski  dani, tako da su uvjeti za planinarenje bili više nego izvrsni. Vidici jedinstveni, praznik za oči i uši.

Skupina: po broju sudionika optimalna za dvodnevnu turu, a što jamči dobru operativnost na terenu, kondicijska i iskustvena heterogenost nazočna, sa svim svojim značajkama, ali je koherentnost skupine postignuta, bez obzira na zahtjevnost i napore i složenost organizacije izleta. Opreza, iskustva i koncentracije  nikada dovoljno, ali je na sreću tura prošla u najboljem redu i na zadovoljstvo svih sudionika.
Boravak u planinarskim objektima: na trasi, odnosno trasama tura nema planinarskih objekata, tako da je skupina „B“ će prenoćiti u Staroj Novalji u privatnom smještaju.

Sudionici izleta: Željko, Smilja,Jasminka, Srnka, Manuela, Ana, Ivan,Mladen, Ante, Željko i Jure,

N.B.

1.Pristupna cesta iz Raduča do Bunovca , dužina je10300 metara, vožnja automobilom oko 0:40 sata, putokaza standardnog nema, (jedino na državnoj cesti D50, postavljen je smjerokaz od NP „Paklenica“, na kojem piše „Bunovac“ i „Paklenica“ ) ali Vam  neće biti problem doći do Bunovca. Postoje dva račvanja ceste. Prvo se nalazi na kraju ravnog dijela ceste, kada prođete sve kuće, a prije samog početka uspinjanja uz Velebit. Ono je udaljeno od asfalta oko 2,5-3 km. Na tom račvanju idete „desnim“ krakom. Ako se zabunite i odete na lijevi krak odmah će Vas dočekati rampa. Drugo račvanje se nalazi 5-6 km nakon toga. Na tom račvanju idete „lijevo“ iako je desni odvojak malo širi pa može putnike dovesti u zabunu. Tu ćete sigurno primijetiti i jednu šaljivu (drveni čovječuljak) skulpturu  napravljenu od starog komada bukve. Po tome ćete znati da ste na pravom putu. Nakon toga nema više skretanja i preostaje još 2-3 km do Bunovca.

2.Hvala puno Hrvatskim šumama, Šumariji Gospić na svemu što čine kako bi šumska cesta  Raduč-Bunovc bila u dobrom i voznom stanju i za osobne automobile, a o čemu smo se i ovom prigodom osvjedočili, pristupivši na Bunovac osobnim automobilima.

3.Najljudnije se zahvaljujemo vrijednim djelatnicima Nacionalnog parka „Paklenica“, jer dolaskom na Bunovac ulazimo u područje nacionalnog parka, a na dobro označenim stazama, satnicama, a na već prepoznatljivim drvenim smjerokazima po cijelom parku. Čak su i pokosili travu na stazi koja vodi preko Bunovca do ulaska u šumu prema Vaganskom vrhu, a što posjetiteljima puno znači po svim pitanjima.

4. O Ziru, što reći, u bojazni da se nešto ne kaže i možda najvažnije,a o  tom izdvojenom, usamljenom brdo i kuku, (gori koja dio Ličkog sredogorja, niza uzvišenja koje se pruža paralelno s Velebitom. Unutar same planine nalazi se špilja dužine 350 metara s jezerom. Dvije su predaje o porijeklu njegova imena. Prva je da je planina služila kao osmatračnica u vrijeme turskih osvajanja. Vrh Zir je bio idealno mjesto za nadziranje Ličkog polja i puta Udbina-Ploča-Mogorić-Ribnik koji je tada bio najvažnija prometnica. Druga predaja govori o tome da je svojom ljepotom uvijek mamio poglede putnika, odnosno izazivao-zurenje.) pri kraju Ličkog polja visoko svega 850 m n/m)u odnosu na Ličko polje koje je prosječno oko 600 m n/m. Zbog svog usamljenog položaja, svaki putnik, koji je prolazi, a osobito autocestom Zagreb-Split nije mogao i ne može, a da ne zapazi impozantne stijene koje se okomito izdižu iznad šumskog zelenila, kao da izranjaju iz Ličkog polja, kao otok iz mora. To je jedan od razloga da ga u zadnje vrijeme posjećuje sve više planinara i drugih namjernika. Sa vrha Zir otvoren je pogled u svim smjerovima, a posebno na Velebitsku „pilu“, odnosno vrhove Velebita od Visočice do Svetog Brda. Koliko je Velebitska pila impozantna, gledajući iz to područja, kao takva se nalazi nacrtana odnosno stilizirana i na novčanici od 1000 kuna iz 1941 godine. Zato na Zir treba doći u svim godišnjim dobima i u različita doba dana, zamislite izlazak ili zalazak sunca, a vi na Ziru, sami ili s nekim vama dragim. Fotografiranje Velebitske „pile“ kada je obasjana jutarnjim suncem, dajte zamislite! Dolaskom na sam vrh Zira ne pronalazimo upisnu knjigu u kutiji, ali na naše iznenađenje nalazimo  upravo napisane, nesvakidašnje i posebne dojmove, i to jednog nježnog bića, odnosno upravo iz onoga para koje smo zatekli na odlasku, a na samom parkiralištu ispod Zira, a u kojima ona na svoj poseban i slikovit način opisuje kako im je bilo na vrhu… Šteta što nismo prepisali tekst tih dojmova, je ih je teško prepričati, a da nešto ne izostaviš. I na kraju kako bi svatko što lakše pristupio na Zir,  pa i ovakvi posjetitelji na ovaj prekrasni vrhunac, na tri mjesta su spuštena ili ovješena čelična užad, što je pohvalno i hvale vrijedno…, ali smatram da su ista trebala biti debljeg promjera, barem 10 mm, učvršćena i usidrena  na više mjesta i od bakra.

5. Poći ćemo još koji put na Zir i samo na Zir, kako bi uživali, naravno svatko na svoj način!

Efektivnog hoda: 6+4:30=10:30 sati,

Pređeno u kilometrima: nemjerljivo zbog nepokrivenosti signalom,

Provedeno ukupno na turi: 36 sati,

Odmaranje: 25:30 sati, odnosno sve izvan efektivnog hoda,

Vodič:Željko Jurinjak i Jure Bušljeta,

Fotografije: Željka Jurinjaka,

Prilog: „Ljepote Velebita“ (fotografije i glazba), Audio: Neil Young „Natural beauty“