Dojmovi

Vukomeričke gorice

Šiljakovina – tradicionalno druženje kod Marinića na Uskrsni ponedjeljak

Tura: kratka šetnja od nekih dva sata Vukomeričkim goricama (Šiljakovina-Bukovac-Šiljakovina)

Ujutro kratka dvosatna šetnja šiljakovečkim bregima (petnaestak, ako se uključe i tri psa!) da se malo razdrmaju noge i trbusi i napravi mjesta za uskršnje delicije. Pripreme stola kod dragih nam domaćina Marinića. Ratko pali lampaš te se prisjećamo mnogih naših prijatelja koji, na žalost, više nisu s nama ali svjetlo lampaša i blizina Uskrsa čini da su ipak s nama u mislima i sjećanju.

Pogled na uskršnje delicije budi u nama golemi apetit i iako se stalno jede (a bogme i pije!) stol se ne prazni. Razne vrste šunki, jaja, kobasice svih fela (čak i one koje su se navodno radile za kolinja!), mladi luk, sir, vrhnje, vlasac, kolači svih mogućih vrsta (oprosti, čitaoče, ako sam nešto zaboravio!). Žestice, pivo, bijelo vino, crno vino …. Šala i laka zafrkancija na svačiji račun ali bez loših primisli. Pa toliko se već godina znamo! Minute i sati brzo prolaze. Moram priznati (a mislim da će se i drugi sudionici sa mnom složiti!) da se kod Mire i Iveka uvijek lijepo provedemo, opustimo i nasmijemo doslovce do suza te napunimo naše „baterije“ bar za naredna dva mjeseca. Zapravo, tu smo uistinu jedna velika „novozagrebačka“ obitelj!

Na kraju, bar malo pomažući domaćinima, raspremamo stol i odlazimo svojim kućama. Neki čak i nesporazumom zaboravljaju svoga psa (jadni Ben!) ali se on ubrzo nađe u autu svojih vlasnika. Neka samo na tomu završilo!

Vodič: Vađić Radoslav, Fotografije i tekst: Mihelj Darko