Tura:Dragonoš-Zečak-Visoševići-Kobiljak-Pećno-Kobiljak-Visoševići-Dragonoš
Danas je u skladu s Planom izleta i dogovorom na članskom sastanku održan predmetni izlet, okupljanjem sudionika na na Staglišću u 8:30,sati, od kuda smo se automobilima uputili prema Samoboru, Smerovišću, Šipačkom Bregu i selu Dragonoš (raskrižje prije sela) gdje ostavljamo automobile, jer nam cilj bio i Zečak (795m), a koji je osamljen travnat vrh u istočnom dijelu žumberka i ujedno jedan od najljepših žumberačkih vidikovaca. Vrh je prostrana zaravan s koje se pružaju vidici na sve strane. Hrbat Zečaka, koji se nastavlja na jug prema Slavetiću, predstavlja razvodnicu između Save i Kupe.
Meteorološki uvjeti: djelomično oblačno,ali ugodno svježije, a uvjeti za planinarenje odlični.
Skupina kondicijski raznolika, ali s visokom motivacijom za boravkom u prirodi i planinarenjem, te druženjem na planinarski način.
Hvala Planinarskom društvu „Scout“ na dobro označenim stazama.
P.S.
S obzirom da smo cijelom trasom hodnje bili okruženi raznim plodovima, izdvojio bih krušku Tepku ili Miholjaču (koja se bere o Miholju 29.09.), a kako su je kod mene zvali kruška Jesenka, koja je dosta rasprostranjena, od davnina poznata stara sorta, koja može dosegnuti duboku starost, do 150 godina, a neke čak i više. Kora stabla je debela, crno-sive boje, s dubokim brazdama i mekana je. Listovi su veliki i jajolikog su oblika. Plod tepke je okruglastog oblika, nalik jabuci. Osnovna mu je boja maslinastozelena koja dozrijevanjem prelazi u zeleno-smeđu do smeđu. Dozrijeva u drugoj polovici rujna i u listopadu. Peteljka ploda je kratka, debela i drvenasta.
Okus ploda je trpak, a meso je tvrdo, međutim kada plod odstoji neko vrijeme u otavi,zobi, plivi ili slami, postaje mekan, smeđe boje, te sočnog i skladnog okusa, a mi djeca nikako to dočekati. S obzirom na navedena svojstva plodova, oni se najčešće upotrebljavaju za preradu u sokove u kombinaciji s jabukom, te za sušenje. Također se upotrebljavaju za izradu voćne rakije, koja je dosta cijenjena. Povjesničari kažu da je u doba Napoleona Bonaparte svaki francuski vojnik morao nositi sadnicu nekog voća i posaditi tamo gdje je stacioniran. Tako su na područja pod Napoleonovom okupacijom na Balkanu donesene prve sadnice kruške, a cijepovi grančice su se proširili i na područja na kome Napoleonova vojska nije bila stacionirana. U nekim dijelovima Balkanskog poluotoka je zovu i „napoleonka“. Po drugima izvorima kraljica Marija Terezija je zapovjedila da svako domaćinstvo mora posaditi barem jednu sadnicu ove kruške. Sadašnji razvoj voćarstva potpuno je zanemario ovu sortu i prijeti joj izumiranje.
Sudionici izleta:Želko, Nera, Jasminka, Ivan, Gordan i Jure.
Efektivnog hoda oko 6:00 sati.
Pređeno 20,00 km. Provedeno ukupno na turi 7:00 sati.
Ukupno pet odmaranja ili oko 60 minuta.
Vodič: Željko Jurinjak; Fotografije: Željko Jurinjak,
