Vijesti i zanimljivosti

In Memoriam

Nenad Vađić 1936.-2014.

U Varaždinskim Toplicama 17. veljače iznenada je preminuo dr. med. Nenad Vađić, dugogodišnji član i jedan od osnivača PD „Novi Zagreb“. Rodio se 22. srpnja 1936. u Donjoj Pušći podno Marijagoričkog pobrđa u učiteljsoj obitelji, kao četvrto dijete. Nakon Donje Pušće, roditelji zbog službe sele podno Papuka u selo Kaptol kod Velike, a nakon toga u Brodsko Vinogorje na obronke Dilja. Djetinjstvo provedeno s prirodom potaknulo ga je da već rano pokaže ljubav prema prirodi, biljkama i ljudima.

U Slavonskom Brodu završava gimnaziju, a u Zagrebu Medicinski fakultet. Interes za planinarstvo pokazuje rano i učlanjuje se u PD „Željezničar”, gdje godinama u društvu sa svojim dobrim prijateljem, na žalost prerano preminulim, Krešimirom Ormancem, posjećuje mnoge planine bivše Jugoslavije. U svoje planinarske ture uključuje i bližu i dalju obitelj, pridonijevši i njihovom planinarskom i životnom određenju – ljubavi prema prirodi i ljudima.

Mnogi stanovnici Novog Zagreba poznavali su ga kao dugogodišnjeg liječnika obiteljske medicine ambulante u Utrinama, iznad svega vrsnog dijagnostičara. Mnogo je i onih koji su ga znali po planinarskoj djelatnosti. Osjećao je potrebu da se u Novom Zagrebu osnuje planinarsko društvo koje će kroz planinarske šetnje i ture po Hrvatskoj i dalje promovirati ljubav prema prirodi i pripomoći fizičkom i duhovnom zdravlju stanovnika novozagrebačkih „spavaonica“. Zato je 1980. bio među osnivačima PD „Novi Zagreb“, a godinama i njegova „duša“. Zašto? Zato jer je njegovao jedan specifičan način planinarenja – način koji pomalo odumire, romantičarski način planinarenja, kojemu cilj nije samo dostići neki vrh, nego upoznati kraj ili planinu, starosjedioce, način njihova života, povijest toga kraja ili planine, prirodoslovne značajke ne koristeći se pritom samo „golom“ markacijom, nego i tragovima starih pastirskih staza i nekadašnjih širokih putova. Posebice se zanimao za floru područja koje je posjećivao.

Važan dio planinarske aktivnosti Nenada Vađića bila je planinarska književnost. Osnivač je glasila „Izvor“ PD „Novi Zagreb“ koje je izlazilo povremeno, a izdano je stotinjak brojeva. U njemu je objavio mnoštvo osvrta na planinarske izlete, promovirao svoj pogled na planinarenje i, uopće, stav prema životu i prirodi. Mnoge članove društva svojim je tekstovima naveo na pisanje u „Izvoru“, a neki su tekstove objavili i u „Hrvatskom planinaru“. Sam je napisao petnaestak članaka za „Hrvatski planinar“ u kojima se pretežito bavio Velebitom, posebice srednjim i, njemu omiljenim, Dabarskim kukovima (članci – Biserje se rasulo planinom, Naše planine 1987; Stazom radosti kroz Dabarske kukove, Naše planine, 1990; Budakova brda, Hrvatski planinar, 1987 i Žuti i Vranji kuk, Hrvatski planinar, 2008). Članci su mu bili napisani vrlo „pitko“ i koncizno, s intimnim oduševljenjem. Informacije o nekom području ili planini iznesene su na osebujan način, kroz razmišljanja o planinarstvu općenito i romantičnom načinu planinarenja: „Tamo negdje na sredini silne trupine Velebita skupilo se na malom prostoru takvo obilje ljepote kakvih nema više niti na Velebitu, a kamoli gdje drugdje. Rascvjetani vijenac bijelih kukova, koji upravo plaše svojom divljom ljepotom, čudesni Dabri, ravno Oštarijsko polje s izuzetnim vidikovcima po rubu, lirski lijepa Sladovača, silno Ljubičko brdo i još mnogo toga, svako za sebe, a još više u estetskom zajedništvu kontrasta, pružaju namjerniku koji znade tražiti i osjetiti ljepotu nepopravljiva zadovoljstva.

Kao vodič Nenad je bio vrlo pažljiv, vrstan planer, često neobičnih ideja kako obići neko područje ili planinu, uvijek dobro pripremljen i spreman svoje veliko znanje pružiti na pladnju sudionicima izleta ili svakome putniku namjerniku koji bi bio zainteresiran poslušati ga. Posjedovao je jednu osobinu, danas, na žalost, sve rjeđu u ljudi općenito – u interesu pojedinca ili grupe znao je kada nešto ne treba forsirati – da bi se svi sudionici izleta zdravi i čitavi, prepuni dojmova vratili svojim kućama. Njegova misao vodilja je bila – nije cilj u planini pod svaku cijenu osvojiti neki vrh. Pametan je onaj koji za loša vremena, u nedostatku kondicije ili pak pojave straha od visine nekoga od sudionika odustane od zacrtanog plana i učini sve sretnima i zadovoljnima. Bez obzira radilo li se o jednodnevnom, dvodnevnom izletu ili višednevnoj planinarskoj turi njegova vas je ruka sigurno vodila kroz krajeve koji su vas nakon završenoga izleta oplemenili kao osobu i nagradili znanjem.

Posebno poglavlje planinarskog djelovanja Nenada Vađića bila je planinarska fotografija. Njegovi dijapozitivi i projekcije, vizure planinskih krajeva, igra neba i oblaka, prikazi neobičnih stijena promatrače su navodili na posjet krajevima i planinama koje bi tako upoznali. Naš je Neno imao izvrsno oko za detalj i za cjelinu. I naša serija planinarskih razglednica bila je u cijelosti njegovo djelo. Njegove fotografije na neki su način povijesna dokumentacija, kronologija izleta PD „Novi Zagreb“ od osnutka 1980. godine pa sve do početka ove, 2014. Iza njega su ostale fotografije mnogih nacionalnih parkova, parkova prirode, planina i prirodnih ljepota Hrvatske, od Slavonije preko Hrvatskog zagorja, Medvednice, Žumberka i Samoborskog gorja, pa preko Gorskog kotara, Učke, Ćićarije i Velebita do Mosora, Biokova i Sniježnice; mnogih slovenskih planina od Nanosa preko Julijskih planina i Karavanki do Kamniških planina i Zasavja; posjetio je i Kozaru, Konjuh, Jahorinu, Zelengoru, Visočicu, Treskavicu, Bjelašnicu, Maglić, Volujak, Prenj, Čabulju, Čvrsnicu, Šator, Osječenicu, dinarske vrhove i Kamešnicu na granici s Hrvatskom i druge planine Bosne i Hercegovine; planine Srbije od Fruške gore preko Zlatibora do Suve planine; crnogorske planine – Durmitor, Prokletije, Komove, Bjelasicu, Lovćen; Galičicu, Jakupicu, Korab, Vodno, Babu i Šar planinu u Makedoniji i mnoge druge, a nisu mu bili strani ni obronci austrijskih i talijanskih Alpi.

Iza Nenada ostaje velika praznina, teško ispunjiva – mogao nam je još mnogo pripomoći svojim znanjem i savjetima! I zato Neno, veliko ti hvala za sve – kao izvrstan planinar, pisac i fotograf ostat ćeš u sjećanju planinarske organizacije, naročito članova PD „Novi Zagreb“.

Planinari PD „Novi Zagreb“