Vijesti i zanimljivosti

Južni Velebit

Pripremio: Jure Bušljeta; Fotografija: Ivo Antunović

Konačni i svojom protegom najdulji dio Velebita je Južni Velebit, smješten u prostoru od ceste Karlobag-Gospić sa sjevera, ličke ravnice, gračačkog polja i visoravni Velike i Male Popine sa istoka, zrmanjskim kanjonom i Novigradskim Morem s juga, a Masleničkim Ždrilom i Planinskim Kanalom sa zapada. U tom raširenju smjer mu je izrazito sjeverozapadni jugoistočni, pa je glavni gorski greben s najvišim visinama u tom smjeru pomaknut više kopnenoj strani, prema kojoj je strmo odlomljen i uzdignut od ličke ravnice tako, da su sjeveroistočne bočine pojedinih vrhova s te strane poradi velike strmenitosti teško pristupačne. Tek duboko urezanim dolinama između pojedinih gorskih skupina omogućen je lakši uspon zaobilaznim putem na same vrhunce.

Šira jugozapadna Bočina spušta se nešto položitije prema moru pojedinim većim ili manjim stepenicama, koje omogućuju prilaz s morske strane prema centralnom grebenu, jer su vrhunci s te strane položitiji, redovno bez vegetacije, a površina im je redovno prekrita travnjacima. Sjeveroistočna strana obrasla je pretežno bukovom, a gdjegdje miješanom šumom, koja prestaje redovno iznad 1400 m, a onda ju zamjenjuje klekovina ili kosodrvina bukve često do samih glavica. S razloga toga, kao i radi toga, što je na sjeveroistočnoj strani došlo do dubokih prodora starijih geoloških formacija, obiluje ova strana vrelima dobre pitke vode, koje nalazimo često u znatnoj aps. Visini. Jugozapadna strana izraziti je goli krš, ošumljen samo u nekim višim dijelovima, pa kako je sastavljena iz isključivo vapnenačkog kamenja, vlada na toj strani velika oskudica pitke izvor vode, koja dolazi samo na nekim mjestima u prodorima starijeg kamenja. Gorsko bilo, koje se prema Oštarijama znatno spustilo, postepeno se u ovom dijelu opet uzdiže postizavajući u sredini protege svoju najvišu točku u Vaganskom Vrhu 1798 m (na karti krivo označeno kao Babin Vrh 1798 m), oko koje se nalaze nanizani svi najviši vrhovi ovoga dijela, kao i cijeloga Velebita, počevši od V i s o č i c e 1619 m do S v. B r d a 1753 m. Od Sv. Brda pada bilo Velebita naglo u aps. visini tako, da prostor od istočnog podanka Sv. Brda do Prologa nema visina iznad 1200 m, a kod Prologa spustilo se i ispod 1000 m da se opet i.

Prologa naglo uzdigne u Crnopačkom sklopu do aps. Visine od 1404 m. Odavle dalje prema jugoistoku naglo se spušta prema Zrmanji zadnjim jugoistočnim podancima do visine od 700 m, postizavajući na tom prostoru još jednom iznenadno uzdizanje do iznad 1000 m u J e l o v o m V r h u 1051 m i S e d l u 1058 m. Protegom ovog dijela prolaze osim spomenute ceste Karlobag : Gospić 44.7 km još dva cestovna poteza u poprečnom smjeru, i to cesta Sv. Rok – Mali Halan – Obrovac 36.3 km s najvišom prelaznom točkom M a l i H a l a n 1045 m, i cesta Gračac – Obrovac 25 km sa najvišim usponima 787 m pod Smr k o v c e m i zapadno od Brkljača. Paralelno s uzdužnom protegom ovog dijela Velebita na sjeverno istočnoj strani nešto odmaknuta od neposrednog podnožja Velebita ide dobra cesta Gospić – Medak – Gračac – Zrmanja 79,3 km, a na jugozapadnoj strani ide cesta od Starigrada preko Selina na Jesenice do Obrovca 26.4 km. Pješačkih prelaza ima više, pak ćemo ih kod pojedinih skupina istaći. Uz najviše gole glavice, s kojih je dalek i širok pogled koliko prema kopnenoj strani toliko i prema primorskoj i moru, važan je za planinara pojas, koji se diže s primorske strane diljem južnog dijela Velebita u aps. visini između 700 – 1000 m.

To su najljepši i najzanimljiviji krajevi Velebita. I ako je tu razvijen fenomen krša u svim svojim najstrašnijim oblicima, prirodne su krasote i morfološki oblici takvi, da im nema premca diljem naših planina. Tu susrećemo cijele nizove lijepih krških polja, koja su unaokolo ukrašena najbizarnijim kamenim oblicima, počevši od nagrešpanih stupova i kupula razne veličine i opsega do fantastičnih čučavaca, dubokih kamenica i impozantnih tornjeva. Bezbroj ponikava upravo gigantskih razmjera susrećemo gotovo na svakom koraku, pa su često velika zapreka planinaru, jer ih mora obilaziti i uklanjati im se, da uzmogne stići do cilja.
U tome južnom dijelu, a na primorskoj strani trupina je Velebita gotovo do njegova centralnog grebena duboko urezana trima torentima, koji sežu sve do mora. To su torenti K o z j a č e, M a l e i V e l i k e P a k l e n i c e. Torent Kozjače, koji počinje iznad prodora R i b n i č k i h V r a t a između Č a l o p e k V r h a i vrha V i š e r u j n a, zalazi u zapadni dio V e l i k o g R u j n a, nastavlja se istočnim dijelom M a l o g R u j n a i zakreće između Z v i r n j a k a i P o d g r i z e n o g K u k a u prostor zvan Z a v r a t a, kojim ide prema jugu do kraja Zavrate, gdje se dubokim torentom ruši sve do mora južnog Tribnja.

U tom posljednjem dijelu nosi značajke prave krške bujice sa rastrganim dolinskim stijenama, duboko izgrizenom bazom i stepeničastim spustom prema moru. Južno od Kozjače je prodor V e l i k e P a k l e n i c e, koja svojom grandioznošću razmjera i okomitih golih dolinskih strana pripada među rijetke prirodne pojave ne samo u nas nego i na kontinentu. Istim financijskim zakonom kojim je Štirovača određena za nacionalni park, zaštićena je i Velika Paklenica. Od nje južno nalazi se treći zarez M a l e P a k l e n i c e, koja doduše zaostaje dimenzijama i veličinom za Velikom Paklenicom, ali ju nadmašuje svojom neprohodnošću i upravo najdivljijom romantikom. O ovim objema dolinama bit će potanje govora kasnije.
Cijelom najjužnijom podinom Velebita u poprečnom smislu proteže se kao granična crta dolina rijeke Z r m a n j e. Dolina njezina počinje iznad zaselka Š u l e n t i ć i, a na podnožju grebena L a z i c e, gdje se nalazi i nekoliko vrela. Odavle se proteže u pravcu juga primivši pred mjestom Zrmanjom jako vrelo zvano C r n o V r e l o, odakle teče jaka krška rijeka istim smjerom kroz lijepu i pitomu zrmanjsku dolinu sve do zapadni P a d j e n a. Unatoč tomu, što je ovaj dio doline zašao tako duboko u kopneni dio, kako je i udaljen od mora, ipak je značajno, da zrmanjska dolina nosi sva obilježja mediteranska, pa stoga tu uspijeva vinova loza, smokva kao i neki drugi zastupnici Mediterana. U tom dijelu je široka sa plodnim poljima i sočnim livadama te ni čime ne odaje karakter krške doline. Tek od Padjena, gdje pod pravim kutom zakreće točno u pravcu zapada, dobiva karakter krške doline odnosno rijeke, jer je dolina urezana u obliku kanjona u kameniti plato Rvenički sve do sela R o m a n i ć a, gdje izlazi iz kanjona i dobiva opet svoj prvotni karakter pitomije doline, pa prolazi lijepim i plodnim doduše malenim krškim poljima rveničkim i žegarskim sve do O b r o v c a. Od Romanića uzima smjer sjeverozapadni a od sela N a n i ć do svoga utoka u Novigradsko More točno zapadni smjer. Od Obrovca znatno se proširuje dolina, ali ujedno uzima tip pravog kanjona, usječenog u strme i razlomljene litice sve do ulaza u Novigradsko More.

Na cijelom svom putu prima Zrmanja nekoliko periodičkih potoka s lijeve i desne strane, a tek je jedan stalan pritok rijeka K r u p a, koja dolazi s južnog podnožja Velebita zapadno od sela J o v a n č e v i ć i. Od Obrovca do utoka u more Zrmanja je plovna za parobrode, pa je vožnja od ulaza u kanjon do Obrovca pravi užitak, jer polazimo najljepšim dijelom doline, kojoj se u pozadini uzdižu veličanstveni tornjevi T u l o v i h G r e d a, koji i onako lijepu sliku još više izdižu.

Na vrlo malom odsječku od utoka Zrmanje do ulaza u Masleničko Ždrilo granična je crta Velebita N o v i g r a d s k o M o r e. Novigradsko More je maleno uzemno more eliptičkog oblika s dužom osi od kojih 10 km, a s kraćom od 5 km i s najvećom dubinom od 30 m. Po svom postanku ono je mlađe od Planinskog Kanala, a nastalo je tako, što je današnja baza mora usjela od svog prvotnog položaja u postepenom spustu do 30 m, našto je kroz Masleničko Ždrilo udarilo more u stvoreni pladanj. Sličnim načinom nastalo je manje K a r i n s k o M o r e, koje se nalazi južno od istočnog kuta Novigradskog Mora, s kojim je spojeno uskim do 2 km dugim ždrijelom. Novigradsko More vezano je u svom sjevernom dijelu kroz Masleničko Ždrilo sa Planinskim Kanalom. M a s l i n i č k o Ž d r i l o dugo je oko 3 km, oko 300 m široko, pa se s jedne i druge strane uzdižu okomite odlomljene stijene do 100 m iznad morske površine, pa u mnogom sliči kanjonu Zrmanje.

Južni Velebit razdijelit ćemo u pet velikih skupina sa manje ili više prirodnim ograničenjem i prema prirodnoj vezi pojedinih gorskih sklopova: 1. Skupina S a d i k o v a c – P e z e n j K u k – P a n a s V r h – D e b e l i K u k. 2.Skupina V i s o č i c e – K o z j a k a – P o – č i t e l j s k o g V r h a – B a d n j a – V i š e r u j n a. 3. Skupina V a g a n s k i V r h – G o l i ć i – S v. B r d o 4. Skupina T u l o v e G r e d e – L a k t i n V r h – P r o l o g 5.Skupina C r n o p a c – T r e m z i n a – J e l o v Vrh. Kako je radi željezničkog spoja Zagreb – Gospić – Knin prilaz s kopnene strane bliži i zgodniji, uzet ćemo najprije ove prilaze, a zatim one s primorske strane, koji su teže pristupačni s razloga, što na velikom dijelu obale od Karlobaga do Tribnja ne pristaju parobrodi, a Starigrad pod Velebitom, Maslenicu i Obrovac tiču samo tri puta nedjeljno, što je za ture na Velebit iz tih polaznih točaka dosta nezgodno, kao što je nezgodno i silaženje prema tim dvjema točkama, jer je planinar vezan samo na te dane.

Izvor: dr. Josip Poljak, Planinarski vodič po Velebitu, od 175-180 stranice, izdalo Hrvatsko planinarko društvo, Zagreb 1929.godine