Medvednica

Zašto smo trasirali i označili  stazu broj 50. 11.svibnja.1986.

Pripremio: Jure Bušljeta

NOVI  PLANINARSKI  PRISTUP  PREMA  VELIKOM  PLAZURU  NA MEDVEDNICI

Na zapadnom dijelu središnje Medvednice od Pongračevog (planinarski dom ”Risnjak”) do Velikog Plazura (kapelica sv.Jakoba) postoji iz podsljemenskih sela nekoliko označenih staza.

Iz Šestina preko Kraljičinog zdenca i novom turističkom Omladinskom stazom ili preko Medvedgrada i sedla Glog te iz Mikulića. Znatno manje koristi se staza iz Lukšića preko Medvedgrada pa je markacija dosta zapuštena.

Veliki Plazur (859 m prema novijem premjeru) na vrhu kojega je kapelica sv.Jakoba i s kojega je lijepi pogled na Zagreb, pruža prema jugu dva grebena između kojih je izvorište Malog potoka. Istočni greben, koji ima smjer pružanja blago prema jugoistoku, spušta se na sedlo Glog i po njemu vodi stara staza ravno na kapelicu sv. Jakoba. Nažalost, ta je staza postala gotovo neupotrebljiva kada je probijena cesta iz Šestina na Sljeme. Odsječena strma padina Vel.Plazura može se na sjevernoj strani svladati samo pravim veranjem. Zapadni greben  spušta se točno na jug do mjesta gdje se sastaju Mali i Veliki potok. Po hrptu toga grebena vodi pješački, a u gornjem dijelu i kolski, put koji nije posve nepoznat planinarima, a naročito ne planinarskim sladokuscima. Sada je ta staza i planinarski označena tako da je pristupačna i onima koji se teško snalaze na neoznačenim putovima. Označili su je, nakon prethodnih priprema, članovi našeg društva 11.05.1986. Razlozi za označavanje nisu bili neophodna potreba za još jednom planinarskom stazom, premda teško da ih može biti s obzirom na značaj Medvednice za milionski  Zagreb, već prvenstveno estetski. To je sigurno najljepša staza na tom dijelu Medvednice. Ujedno i najkraći pristup prema Velikom Plazuru, odnosno Rudarskom i Bistranjskom sedlu.

Markacija počinje kod posljednje stanice autobusne linije Črnomerec – Lukšić, na lijevoj obali Velikog potoka kod mosta. Zapravo je to već dio Mikulića, a linija je produžena iz središta Lukšića nedavno, nakon asfaltiranja oko 300 metara ceste do Vel. potoka, čime su podsljemenska sela  Šestine, Lukšić i Mikulić povezana besprašnom cestom. Od mosta na Velikom potoku vrlo je lijep pogled prema Sljemenu, a naročitu pažnju privlači atraktivan krov kapelice sv. Filipa i Jakoba na Medvedgradu kao  i kapelica sv. Jakoba na Velikom Plazuru. Markacija prati kolski put lijevom obalom potoka oko 300 metara do mjesta gdje se  sastaju Veliki i Mali potok. Tu se naglo, gotovo 150 metara uzdiže brdo zvano KUČER, koje je završetak južnog grebena Velikog Plazura. Tu se pružaju dvije mogućnosti nastavka. Desno strmo na hrbat Kučera ili ravno kolskim putem zapadnim bokom brda, ostavljajući na prvom odvojku dolinu Velikog potoka, pa zatim u luku na hrbat. Desna varijanta je sasvim neobična za medvedničke prilike te svojom strminom pa i podlogom pruža pomalo alpski ugođaj. Kada se izađe na hrbat Kučera staza dalje prati samo bilo grebena, kroz miješanu šumu hrasta kitnjaka, bukve i pitomog kestena. I podloga i položaj staze pružaju ugođaj šetnje kroz park. Nakon što prođe najvišu točku Kučera blago se spusti na prijevoj pod Peščenjakom ili Peščenim bregom, gdje se s lijeva priključi loši kolski put iz doline Vel. Potoka. Preko  prijevoja probijena je prije koju godinu  šumska cesta zbog izvlačenja drva nakon poznatog ledoloma. Ta je cesta prekinula stazu i donekle pokvarila estetski ugođaj. No, kako padine Peščenjaka na tom mjestu nisu strme, nema problema za nastavak kretanja preko par improviziranih stuba. Napokon izlazi na kolski put, ostavlja hrbat grebena i zapadnim bokom u blagom luku dolazi do mjesta  preko boka Velikog Plazura prolazi markirana staza od Gloga za dom ”Risnjak”. Do toga  mjesta potrebno je nepuni  sat vremena. Ravno dalje još pedesetak metara ima do Omladinske staze, a do doma ”Grafičar” slijedećih četrdesetak minuta. Kako je šumski put kojim lijevo vodi markacija preko Vel.potoka do doma ”Risnjak” zbog izvlačenja drva  potpuno uništen, neusporedivo je ljepše prema Pongračevu krenuti isto Omladinskom stazom pa se zatim bilom spustiti do doma ”Risnjak”. To svakako  vrijedi za vlažno  vrijeme, jer je nakon skidanja gornjeg sloja humusa na putu ostala sama ilovača.

Ima, napokon, još jedan razlog zbog kojega je pristup na taj dio Medvednice preko Lukšića drugačiji nego ostali. Vožnja tim izdankom Medvednice između dolina potoka Kuniščaka istočno i Velikog potoka zapadno, koji završava kod kasarne na Črnomercu, pruža tako lijepe poglede kakvih nemamo niti na jednom drugom pristupu prema podnožju planine. Na zapad na greben Mikulića pa preko Kustošije do Samoborskog gorja, na istok na Šestinski vrh i Šestine. A  sve vrijeme pred nam je cijeli središnji dio Medvednice na kojem dominiraju dvije kapelice: ona unutar Medvedgrada na Malom Plazuru, uskrsla iz ruševina zahvaljujući izuzetnim konzervatorima i ona na vrhu Velikog Plazura.

Vađić Nenad

Izvor: Nenad Vađić „Izvor“, broj 74., Bilten P D „Novi Zagreb“ iz 1986. godine,