Vijesti i zanimljivosti

Počiteljski put

Milovci u Starigradu-Veliki Vaganac-Veliko Rujno-Kosa Rujanska-Ribnička vrata-Oglavinovac-Cukrušin klanac-prijevoj pored Počiteljskog Vrha-Kosa Oručova-Velika Vodica-Mala Vodica- Razbojna draga -Počitelj-Lički Ribnik

Pripremio: Jure Bušljeta

P o č i t e l j s k i V r h ( 1551 m). Uspevši se na sedlo odnosno prijevoj možemo po grebenu doći za 40′ na Počiteljski Vrh, odakle je sličan pogled kao i sa Visočice.

pociteljski_vrh

S obzirom da sam i osobno zainteresiran i sentimentalno vezan za ovaj put, želja mi je da se jednog dana označi (markira) od Milovaca u Starigradu do Ličkog Ribnika.

Na Velebitu ljeta 1991.

O prijevoju Rujno-Oglavinovac-Počitelj

Mirjana Trošelj, Zagreb

MI – zatočenici kamena umotani u sunce
jutros smo obišli svjetove sretni
što novi proplanci nisu sumnjali u naš dolazak.
V. Jurčenko

Nisu velebitski proplanci ni ovo ljeto sumnjali u moj dolazak, ali sam sumnjala  ja u ovoj zlokobnoj tišini ljeta i zlih slutnji što su se nadvile nad Podgorjem, da ću ih moći posjetiti. Rat u njegovom okružju vrijeđa njegovu Diku zbog čega Vila Velebita dozivlje ojkanjem da se povrati mir njegovih božanskih kukova i visova.

U pustošnoj tišini čuje se elegično cvrčanje cvrčka, jedini zvuk među  mirisima i bojama prirode. Podgorci ga nisu odavna čuli. Oslabio im vid i sluh zbog orlova u letu. Sada umjesto njih lete meci i granate. Pomišljaju da povežu vuneno uže na bukovim granama u Paklenici, Strugama i Javorniku, a na Svetom Brdu i Oglavinovcu obgrle Sunce. Da na Rujnu Kamen – Babi prinesu darove, Velikoj Gospi upute MOLITVU, a na počivalima i mirilima namire mrtve. Da se umiju ”vodom iz divljeg jezera” napiju s tri kamena vrela. Možda nas tada mržnja i granate mimoiđu. Zato pomislim, moram ga obići, pa makar ostala bez glave. Nije to hrabrost, nego prkosna želja za dokazivanjem da Velebit nije i ne smije biti planina zla – rata, nego planina dobra – mira, svjetlosti i ljepote. Mislim da ovo ne bi trebalo zvučati kao patetika, već kao istina, koju je odavno otkrio svaki njen ljubitelj i dobar poznavalac.

Prolazim tako pokraj zanijemilih ”biliga” davnih kultura i pomislim kako je unatoč ratovima san u kamenu besmrtan. ”Kamen – znamen” megalitski, gradinski, gromilski, tribunski, svetobrdski, Sunčev, županski, vlaški i folklorni odolijevao je zubu vremena i mnogim ratovima pa će i ovome.

Isprva sam pomišljala da obnovim jedan od južnovelebitskih prijevoja od mora do Like – stari podgorski trgovački put Rujno – Počitelj – Gospić. San o njegovoj markaciji opsjeda me godinama, ali još uvijek se nije ostvario. A nema sumnje da  su njime krstarili već Liburni i Japodi trgujući i razmjenjujući svoju robu u vrijeme Gradinske kulture i starog Argyruntuma, iako zato nema direktnog oslonca a pisani izvori su oskudni.1

Vjerojatno je prijevoj V.Paklenica – Medak u tom vremenu bio prometniji pa stoga i značajniji. Svjedoči o tome gradina Paklarić istočno od Marasovića na ulazu u V.Paklenicu kao ilirsko-rimska utvrda s funkcijom osmatračnice ovoga prijelaza.Gradina je nepravilnog kvadratnog tlocrta iz koga se izdižu ostaci niskih zidina ozidanih vješto isklesanim kamenjem, približno istih dimenzija, spojenih vezivnim materijalom (vapno). Zato domaći ovakve zidine nazivaju Klačanim zidinama. Identične se nalaze na Modričkoj gradini i gradini Sv. Trojice, te se može pretpostaviti da pripadaju istom kulturnom krugu. Razlikuju se samo po veličini gradina Sv.Trojice i Modrička  bile su velika naselja a gradina Paklarić kao osmatračnica znatno manja. O nastanjenosti ovih gradina dokazuju brojni fragmentirani ostaci materijalne kulture (keramika).

Antikni Argyruntum za cara Tiberija postaje municipij3 s vojničkim tribunatom u Tribnju (Šibuljina), također s ostacima tzv. Klačanog zida.

Kruži legenda za gradinu Sv.Trojice da je bila zadnja uporišna točka kraljice Teute u borbama protiv Rimljana.

Budući da su sva ta gradinska naselja uz obalu gusto naseljena u rimsko doba, nema sumnje da su bila u svezi sa svojim zaleđem 4  i preko prijevoja Tribanj – Rujno – Oglavinovac – Počitelj kao što je bio prijevoj Argyruntum – V. Paklenica – Lika i njima slični (Tribanj-Stapina-Orljak-Čitluk, Barić Draga – Jelova Ruja –Rizvanuša, Lukovo Šugarje-Došeni-Brušane), uz one koji su danas postali prave prometnice  (Obrovac, Karlobag, Jablanac, Senj)5 .

Iako nema pouzdanih izvora za njegovu funkcionalnost u tom vremenu, postoji međutim, mogućnost za nju u srednjem vijeku. Tu mogućnost daje stari rodovski i župski grad Počitelj u ličkoj županiji kao najbliže naselje u tom prijevoju.6 Uz to je dio Podgorja oko Tribnja u 12. i 13. st. pripadao ličkoj županiji na koje su  Ninjani dobili pravo ispaše.7 To govori o tradicionalnoj komunikaciji velebitskog Podgorja i Zagorja.

Budući da su Mogorovići i Tugomirići od 10. do 15. st. naseljavali Podgorje od Starigrada do Rovanjske8, najvjerojatnije je da su se njihovi stočari služili i tim prijevojem za stočarska kretanja.

Za vremena Tugomirića sagrađene su u Podgorju crkva sv. Petra (Starigrad – Paklenica) i crkva sv. Jurja u Rovanjskoj.9  Da li i stara Veca u Starigradu – Paklenici ( za Mlečana u 18.st Cita Vecchia, porat preko koga se transportiralo drvo i blago) pripada istom razdoblju nije sasvim utvrđeno.10

U 14. St. Započinje migracija Vlaha stočara koji su, s obzirom na svoj nomadski život, izvan svake sumnje koristili kao prometnicu prijevoj Rujno – Oglavinovac – Počitelj radi sezonskog stočarenja.11 

U 15.st. pustoše Turci Likom, što se odražava i na velebitsko Podgorje. Tada bez sumnje spomenuti prijevoj postaje funkcionalna prometnica, jer Turci preko njega upadaju u Podgorje i pustoše ga. Tako ”montagna della Morlacca” u 16.st. potpuno opusti.12  S druge strane, senjski uskoci izvode svoje pljačkaške akcije turskih teritorija ”iskrcavanjem na izabranom mjestu pustog velebitskog podgorja i prepad duboko u pozadinu, te povratak s plijenom preko neke podgorske drage.13  Pretpostavljam da su uskocima za ove pothvate na području Starigrada – Paklenice odlično poslužili dobro skriveni Senjski porat i Tribanjska Draga.

Južno Podgorje u 16.st. je pod mletačkom vlašću koja ga nastoji naseliti stanovnicima iz sjeverne (turske) Dalmacije, i to naseljavanje traje od početka 17.st. do kraja 18.st.14 Većina današnjih potomaka prvih doseljenika južnog Podgorja ističe prijevoj Rujno – Oglavinovac – Počitelj kao put ‘hranitelj” kojim se trgovalo Likom sve do 50-tih godina ovoga stoljeća. Dug je od Rujna do Počitelja oko 30 km i stiže se za 5 do 6 sati hoda. Posljednji put sam prolazila prije 5 godina pa me sada domaći uvjeravaju da je sav zarastao i neprohodan i proći njime bilo bi teško njima a meni pogotovo. Zato odustajem i odlažem ga za neku bolju priliku i zaputim se neodređeno lutajući također već nepostojećim putevima donjih padina na potezu od Asanovaca- Prodana preko Ljubotića, Livodica, Jamine, Bristovca, Trošelja, Marasa, Devčića i Šugarja do Japaga. Sva ova manje više napuštena naselja bila su povezana putevima kojima se lako kretalo od jednog do drugog. Sada su obrasli dračom ili su ”isprani” po čistinama kamenjara i to naročito od Bristovca prema Šugarju.

Skica (preuzimanje)

Kada prođe ovaj rat, optimistički pomišljam da će biti prilike da se prijevoj Rujno – Oglavinovac – Počitelj pročisti i markira. Bio bi to još jedan zanimljiv planinarski put koji spaja Podgorje i Liku. Poželimo stoga što skoriji mir i slobodu. Lijepoj našoj a onda slijedi zamišljena akcija.

BILJEŠKE

1.Moglo bi se pretpostaviti da gradinska naselja locirana u njegovoj blizini dokazuju njegovu funkcionalnost (rujanske i javorničke gradine i s ličke strane, gradine oko Počitelja). Do danas su neistražene. Površinski se otkrivaju ulomci keramike iz starijih razdoblja (neolit i metalno doba).
2.B.Gušić: Naseljenje oko Velebita do Turaka, str.137 (vidi Ž.Poljak: Velebit, Zagreb, 1969)
3.Enciklopedija likovnih umjetnosti 4, str.307
4.V.Rogić, Velebitska primorska padina, RGI, sv.2, Zagreb 1958.g.str.103
5.N.Klaić , Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, ŠK Zagreb 1976. Str.378
6.B.Gušić: Naseljenje oko Velebita do Turaka, str. 143, (vidi Ž.Poljak: Velebit, Zagreb,1969
7.I.Devčić, Stari grad Počitelj, Vienac br. 27, Zagreb, 1895. Str. 46,94
8.V.Rogić, Velebitska primorska padina, RGI.sv.2.Zagreb, 1958,str.99,100
9.B.Gušić: Naseljenje oko Velbita do Turaka, str.140,141
10.osto str.141
11.V.Rogić, Velebitska  primorska padina, RGI sv.2 Zagreb,1958,str 89
12.Poljak, Velebit, Zg 1969
13.V.Rogić, Velebitska primorska padina RGI sv.2.str.81
14.isto str 82
15.isto str.85,88

Izvor: Mirjana Trošelj, „Hrvatski planinar“ od166-168 stranice, broj 7-8 iz 1992. godine,

Napomena: Opisana staza od Oglavinovca do Počitelja nije označena i nije s aspekta sigurnosti prohodna od 1991.godine, jer spada u minsko sumnjiva područja.